Zašto pitaš za mene,
Kad su prošle mnoge godine,
Zašto pitaš kada kasno je,
A i staze sve su zarasle.

Bila si mi jedina,
Prva ljubav voljena,
U životu mažena,
Što poželiš imala.

Zašto pitaš za mene,
Kad su prošle mnoge godine,
Zašto pitaš kada kasno je,
A i staze sve su zarasle.

Najljepše su godine,
Što mi sada prolaze,
A ja živim uživam,
Drugu ljubav dozivam.

Zašto pitaš za mene,
Kad su prošle mnoge godine,
Zašto pitaš kada kasno je,
A i staze sve su zarasle.


V. V. Škorvaga

Pola noći otkucava,
Noći radosti,
U veselju svi čekamo,
Da se objavi.

Sinak Božji rodio se,
U znak ljubavi,
Sinak Božji rodio se,
Da nas otkupi.

Pola noći otkucava,
Noći besane,
U veselju svi čekamo,
Vijesti radosne,

Sinak Božji rodio se,
U znak ljubavi,
Sinak Božji rodio se,
Da nas otkupi.

Pola noći otkucava,
Svi se ustaju,
U veselju svi pjevaju,
Svi se raduju.

Sinak Božji rodio se,
U znak ljubavi,
Sinak Božji rodio se,
Da nas otkupi.


V. V. Škorvaga

Jutrom ranim kad miriši,
Rosno cvijeće vrta mog,
Opije me pa uzdišem,
Za ljepotom cvijeća tog.

Ne'ko voli bijele boje,
Ne'ko cvijeće šareno,
A ja modro plave boje,
Od sveg cvijeća posebno.

Crvena je boja ruže,
Bijela jorgovana,
A plava je moja boja,
Boja odabrana.

Svako cvijeće divno cvate,
Samo jedno najljepše,
Čuvat ću ga, njegovati,
Da nikad ne uvene.

Crvena je boja ruže,
Bijela jorgovana,
A plava je moja boja,
Boja odabrana.


V. V. Škorvaga

Ovdje jutra tiho dođu,
I dolinom zablistaju,
Povjetarac krošnje budi,
Da nam 'ladom ugađaju.

Prva ljubav tu se pamti,
Pod gradom il' na Orljavi,
Na Tekiji kraj izvora
Il' pod nebom što se plavi.

Oj Požego, oj Požego,
I te tvoje uličice,
Sjećanja mi uvijek vrate,
I pomislim samo na te.
I u jesen u proljeće,
I u zimi ili ljeti,
Tebe volim e moj grade,
Što mi sreću ljubav dade.

Vinogradi iznad grada,
To nas veže to nas vraća,
U mladost i lijepe dane,
I večeri raspjevane.

Oj Požego, oj Požego,
I te tvoje uličice,
Sjećanja mi uvijek vrate,
I pomislim samo na te.
I u jesen u proljeće,
I u zimi ili ljeti,
Tebe volim e moj grade,
Što mi sreću ljubav dade.

V. V. Škorvaga

Nježne riječi, šaptaj noći,
Što me tebi dovode,
Kad se usne tiho taknu,
Da ti ljubav probude.

Od ponoći, do ponoći,
Tako brzo prođe mi,
Pa me želja stalno vuče,
Da se s tobom ponovi.

Tako mazno, tako sneno,
Svu ljepotu poklanjaš,
Kad te gledam, kad te ljubim,
Lagano me osvajaš.

Od ponoći, do ponoći,
Tako brzo prođe mi,
Pa me želja stalno vuče,
Da se s tobom ponovi.

Ne žuri se i ne pitaj,
Kada ću ti otići,
Pogledom me nježno mami,
Da od želje izludim.

Od ponoći, do ponoći,
Tako brzo prođe mi,
Pa me želja stalno vuče,
Da se s tobom ponovi.

V. V. Škorvaga

Žarko sunce ugrijalo puste šorove,
A u 'ladu leži lola čuva volove,
Razmišlja o lipoj snaši oka garava,
Što je sinoć na sokaku s njim divanila.

Nek' svi kažu da sam lola nepopravljiva,
Svaku curu ljubit' moram jer sam pravi vrag.
Nek' svi kažu da sam lola nepopravljiva,
I ti snašo bit' ćeš moja to već sva'ko zna.

Snijeg je pao zabijelio brda, doline,
A kroz prozor gleda lola puste šorove,
U krilu mu lipa snaša oka garava,
Što je ljetos na sokaku s njim divanila.

Nek' svi kažu da sam lola nepopravljiva,
Svaku curu ljubit' moram jer sam pravi vrag.
Nek' svi kažu da sam lola nepopravljiva,
I ti snašo bit' ćeš moja to već sva'ko zna.

Vjekoslav Dimter

Kad moje srce k' tvome krene,
I pjesma kad se zapjeva,
Nitko nas nikad rastavit neće,
A mi ćemo se voljeti.

I laste odu pa nam se vrate,
I s njima dođe proljeće,
I ljubav nekad prevarit' znade,
Ode i opet vrati se.

Kad moje srce k' tvome krene,
I pjesma kad se zapjeva,
Nitko nas nikad rastavit neće,
A mi ćemo se voljeti.

I ljeto prođe, a jesen dođe,
Laste se na put spremaju,
A jedna ptica ostala ovdje,
I za nju nema povratka.

Kad moje srce k' tvome krene,
I pjesma kad se zapjeva,
Nitko nas nikad rastavit neće,
A mi ćemo se voljeti..

V. V. Škorvaga